"Naše ja nije nepromjenjivo. Svaki dan treba ga stvarati, i braniti, izvjesne osobine odbacivati, druge stvarati."
"uf, kad bi krenula nabrajat ne bi mogla stat jer su dozivljaji s tobom stvarno bezbrojni ne bi stali u par rjeci....kako uopce u par rjeci opisat jedno prijateljstvo? najboljeg prijatelja ne moze se opisat u par dozivljaja, par rjeci.... tako da ja cu te pamtiti po svakom danu koji si me trpila, jer za nas je svaki dan avantura, svaki dan novo ... Read Moreiskustvo, nekad jako poucno, nekad i ne bas, nekad zanimljivo nekad bezveze (takav dan gotovo ne postoji)... al nas dvije smo kao lolek i bolek, ne idemo jedna bez druge =D..."
ovo gore sto ste uparavo procitali komenttar je koji sam ostavila jedinoj osobi koji je taj komentar zasluzila (bez uvrede drugima) jer ona je uistinu jedina osoba koja bi mogla reci da me pozna, iako mozda ona toga nije ni sama svjesna, ona je jedna jedina osoba koja da se u ovom trenutku ubijem, duboko u sebi bi znala zasto sam to napravila. i jedino njoj mogu i jedino njoj sam ikad mogla reci ama bas sve a da me ne osuduje ili da se naljuti zato sto nema veze s njom il ako joj prvoj ne kazem ona se nece naljutit jer zna da joj necu presutiti stvari, nikakve. ta jedna i jedina osoba je moja TONKA.
-----------------------------------------.........-------------------------------------------------
OSMJEH ništa ne košta, a djeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je namjenjen, a ne osiromašuje onoga, koji ga poklanja. Nitko nije tako bigat, niti tako siromašan, da si ga ne bi mogao priuštiti. S njime svatko samo dobija.
OSMJEH unosi sreću u dom, pozdrav je prijatelju, pomoć pri sklapanju poslova.
OSMJEH je kao odmor za umornoga, putokaz izgubljenomu, sunčana zraka za žalosnoga i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Ne može ga se kupiti, posuditi ili ukrasti, jer ima pravu vrijednost samo kad ga se poklanja.
Neki sam dan prolazila gradom i promatrala lica, ni jedno nije imalo osmjeh. svi su bili namrsteni, ljuti, ozbiljni........ gdje je nestao osmjeh na ljudskim licima?? zar ljudi stvarno misle da ce ih kostat ak hodaju ulicom nasmijani'? ako podjele osmjeh s ljudima koji gledaju, mozda nekom cak i uljepsaju dan. Zasto na vijestima vise nema sretnih vjesti nego sve sto gledamo je ovaj ubio onoga, tamo umrlo tolko i tolko ljudi, zasto nigdje na vjestima nema dobrih vjesti? zasto svugdje kad pogledamo dogadaju se samo tragedije, ljudi placu, zasto se nigdje ne pise o stvarima koje vaze, kao npr. kolko se ljudi dnevno nasmije, koliko se djece rodi u jednoj drzavi, i takvim stvarima. ZELIM VAM SVIMA DA NAJMANJE 51% ZIVOTA PROVEDETE SMIJUCI SE I DA SVOJE ZIVOT ISKORISTITE NAJBOLJE STO MOZETE!!!!
pozz svima, a poseban antoniji...evo ovo je bio jedan mali post cisto da mene zaboravite :*
''Vratit ce se jednog dana, tuga davno znana''
Trenutak je to bio, rekli su.... Jedan, jedini trenutak nekima toliko ne vazan, a meni je promjenio cijeli zivot. Trenutak, a cinilo se kao vjecnost, kao da nikad nece zavrsit.... i nije.... Jedan jedini trenutak koji jos traje, koji je vjecan, a toliko taman.... Cijeli svijet se srusio u tom jednom trenutku.... Vise nista nije isto... Niti ce biti....
''Zasto si otišao prerano
Ja još vidim tvoje lice, čujem glas, tako stvarno je
Ne mogu vjerovat, ne, da nisi tu
Sve je bilo tako blizu, sad se čini puno dalje
Na tebe sjecanje ostaje, uvijek ce
Nikad neces past u zaborav i to je obecanje
Borba, odlučnost, strast, mogućnost
Nisi vjerov'o u prošlost, samo sadašnjost, budućnost
Oni što te znaju, znaju kakav si bio
Necu dizat te visoko, to ni sam ne bi htio
Riječi ne mogu opisati ni djelo ni osjećaj ''
''nakon što postane anđeo i ljudi otkriju tu anđeosku tajnu u njemu, Gospodin ga uzima sebi, jer je siguran da je ta osoba ispunila svoj zadatak na ovom svijetu...pokazala nam je svima kako izgledaju anđeli...sad ga Gospodin uzima sebi i ta osoba živi vječni život, jer je bila anđeo i ostaje anđeo...
...dakle, recimo laku noć našem anđelu i neka uživa u svom vječnom snu...''
Proslo je skoro 10 mjeseci, a jos ne mogu vjerovati da ga nema. Jos pozelim uzeti telefon i nazvati ga i onda me obuzme neki cudni osjecaj... strah, tuga, razocaranje....
U dubini duse znam da je on uvijek tu makar ga ja ne vidjela, znam da on mene gleda... I jos mu u daljini cujem glas, jos cujem njegov smjeh, osjetim njegov miris. Jos vidim njegovo lice, njegov osmjeh...
Mozda se jednom opet sretnemo, ako dodem u RAJ, ako budem dostojna andeoskih krila, kao TI....
I'll be missing you...
Evo nakon nekog vremena opet post. Odlucila sam unjeti neke promjene, bar privremeno. Ovako pisat cu postove ali necu komentirat. Nemam vremena u zadnje vrijeme. Ali bih vas molila da dodete procitate post i komentirate ga jednim komentarom, to je i vise nego dovoljno, ali bi voljela cuti vasa misljenja i obecajem necu obrisat ni jedan jedini komentar tako da mozete pisati sto god zelite.
A sad post:
Zavrsava jos jedno poglavlje moga zivota, jos jedno predivno poglavlje ispunjenom tolikim radostima i tuznim dogadajima; predivnim ljudima, prijateljima, i ljubomornima bez zivota. Ispunjeno suzama i smijehom, svadama i pomirbama,problemima i rjesenjima. Jedno poglavlje koje necu zaboraviti. Mozda cu zaboraviti neke sporedne likove ili usputne opise, ali nikako glavne likove i dogadaje.
Pamtit cu najljepse. Pamtit cu likove koji su mi bili najblizi i koji su me uvijek podupirali, koji su bili tu uvijek,a ne samo onda kad je bilo najteze. Neke cu likove prenjeti u sljedece poglavlje, a neke, meni 2 najdraza lika, morat cu ostaviti u ovom poglavlju, ali nikad zaboravljene, uvijek ce se osjetiti njihova prisutnost, izmedu redaka. Njihova imena jos ce postojati, mozda ne toliko naglasena, al bit ce tu, do kraja knjige, do zadnje korice.
Prenjet cu sve one koji to zele i sve one koji to nece moci izbjeci. Prenjet cu sva mjesta koja su toliko cesta. Prenjet cu i neke obicaje, neke dogadaje kroz drugcije price. Prenjet cu neke navike, neke promjene. Prenjet cu sve ono do cega mi je stalo i sto se zakacilo za mene i ne pusta. Prenjet cu uspomene.
Ostavit cu skoro nista. Ali opet neke stvari ce mi pobjeci. Neke sam stvari prisiljena pustiti, a neke cu jednostavno u redcima zaboraviti. Nadam se da mi previse toga nece ostati, ali da ce radnja teci normalno i bez toga. Nesto ce biti ne moguce zavrsiti brzo, nesto ce se opet previse ubrzati bez nekih stvari, ali to je prica i nikad ne znas sto ce slijedeci biti dok ne procitas sljedecu stranicu.
Pisat cu nove stranice. Pisat cu svoj zivot dan po dan. Pisat cu nove likove, nove dogadaje, nova mjesta. A vrijeme ce radnje ostati isto. Vrijeme ce radnje ostati proslost, sadasnjost i buducnost; uspomene na proslost, moja sadasnjost i pogled u buducnost. Isto kao i tema koja ostaje a ona je zivot. Mjesta radnje mjenjat ce se, rekla bi da je i da ce mjesto radnje biti i ostati svijet, ali ova knjiga doseze daleko od granica stvarnosti, pa svijet nije jedino na cem se zadrzavam. Daleko sam prelazila i prelazim i prelazit cu stroge granice stvarnosti. Cak ce buducnost i proslosti biti mjesto radnje.
Voljet cu nesto novo. Voljet cu nove stvari, nove ljude i neka nova mjesta. Ali necu zato prestati voljeti staro, ni mjesta, ni ljude, ni stvari. Jer u novim redcima uvijek ce biti i uvijek ima mjesta za nove i stare stvari.
Ucit cu na greskama. Ucit cu na starim grijesima, starim pogreskama, ali i na novim. Ucit cu iz ovog zavrsenog za ovo zapoceto, a iz ovog zapocetog za sljedece poglavlje.
Pustit cu ruku da pise od korice do korice. Pustit cu stvari da se dogadaju onako kako se trebaju dogodit je nista se ne dogada bez razloga.
Nastavit cu ZIVJETI!!!!!
Nekad se sjetim starih dana, bezbriznog djetinjstva, zivota bez briga....
Sjecate li se vremena kad ste bili djeca? Kad je jedina vasa zadaca bila postojati? Sjecate li se onih dana kad nije bilo razlika? Druzili ste se sa svima bez obzira jesu li musko i zensko i jel imaju ravne zube ili nemaju. Nekad se sjetim kako je to bilo kad smo bili djecica koja su se igrala barbikama i selicama i vozale bebe u kolicima. Nekad uzmem sliku iz vrtica i sjetim se kako smo se igrali u dvoristu vrtica. Svih onih igrica, hvatanja gustera po parkiralistu, gadanje lego kockicama, gledanje crtica i spavanja u vrticu. Svih onih priredbi i nasih kostima; pingvina, miseva,.... Cega sve ne..... I onda pogledam sliku sadasnjeg razreda i vidim... ljude. Skoro odrasle osobe, zrele, razvijene, pune nade. Ljude, osobe koji imaju ciljeve, zelje, mane, vrline, vlastite stilove, vlastito misljenje, ljude koji imaju buducnost. Ali vidim i ljude s problemima. I to pokvari svu idilku odrastanja, sav taj ''svijet odraslih''. I nekad, kad mi je svega preko glave, kad imam osjecaj da padam u crnu rupu pozelim se vratiti u te bezbrizna dane, kad smo se svi druzili jedni s drugima bez razlika. Kad nije bilo svada. Kad nismo znali sta je ljubav. Kad je sve sto smo imali simpatije. Kad nije toliko bolilo... Kad nije bilo tolko predrasuda. Kad je svijet bio veliko mjesto. Kad nase zelje nisu prelazile granice realnosti. Kad je sve sto nam je trebalo bilo tu, u nasoj masti.
I u mislima se vratim u ta vremena, ali se onda moram vratiti u stvarnost, u taj okrutan svijet, u sve te probleme, u tu okrutnu neizbjezivu sadasnjost. I shvatim da nema trajnog bjezanja od problema, mozda samo na sekundu, sat, dan.... ali nikad zauvjek jel kad se vratis problemi su tu i nemoze ih niko rjesiti osim mene. Niko ne moze uzeti to na sebe, jer problemi su ne izbjezivi, koliko god mi pokusali pobjeci od njih. I ljudi su me ponizavali, ali nisu uspjeli jer kroz zivot sam naucila da moras prolazit uzdignute glave i ne dopustit da ti je netko pogne. Ne dopustiti da te neko spusti, ne dopustiti da te problemi obuzmu nego rjesavati ih sve polako jedan po jedan, ne praviti paniku i guzvu jer sve je rjesivo.
I opet gledam sliku razreda i sjetim se da u svakom covjeku postoji jos tracak tog djeteta. I znam da nam to nitko nece oduzeti. Da ce svako od nas biti to djete pa makar i na taj trenutak, koji puno znaci u ovom zivotu punom problema....
Za njih bi život dala........
Evo ljudi opet mene... A samnom opEt sranja.... necu sad o tome......
Al evo jedna pjesma, koju nemogu prestat slusat a podsjeca me na NJEGA:
RIHANNA LYRICS
"Take A Bow"
Oh, How about a round of applause, Yeah
A standing ovation
Oooooo, Yeah
Yeah, Yeah, Yeah, Yeah
You look so dumb right now
Standing outside my house
Trying to apologize
You’re so ugly when you cry
Please, just cut it out
[Chorus]
Don’t tell me you’re sorry cuz you’re not
Baby when I know you’re only sorry you got caught
But you put on quite a show
You really had me going
But now it’s time to go
Curtain’s finally closing
That was quite a show
Very entertaining
But it’s over now (But it’s over now)
Go on and take a bow
Grab your clothes and get gone (get gone)
You better hurry up
Before the sprinklers come on (come on)
Talkin’ bout'
Girl, I love you, you’re the one
This just looks like a re-run
Please, what else is on (on)
[Chorus]
And don't tell me you’re sorry cuz you’re not
Baby when I know you’re only sorry you got caught
But you put on quite a show
You really had me going
But now it’s time to go
Curtain’s finally closing
That was quite a show
Very entertaining
But it’s over now (But it’s over now)
Go on and take a bow
[Bridge]
Oh, And the award for
The best liar goes to you (goes to you)
For making me believe (that you)
That you could be faithful to me
Let's hear your speech, Oh
How about a round of applause
A standing ovation
But you put on quite a show
Really had me going
Now it’s time to go
Curtain’s finally closing
That was quite a show
Very entertaining
But it’s over now (But it’s over now)
Go on and take a bow
But it’s over now
Ovaj post zelim posvetit mojim najdrazim prijateljicama, mojim andelima, dvjema osobama koje su uvijek tu i koje me znaju bolje nego iko.........
One su Ana i Matea:
To su moja dva andela.... Njih dvije su osobe koji mogu stvarno sve reci ono od toga da imam mengu do slucajne trudnoce (nisam trudna da ne pomislite ili ne skuzite krivo!!!!!!!!!) i njih dvije su osobe koje me znaju bolje nego iko....
Evo o svakoj posebno:
Ana:
Moj mišmiš... Moja jedina tenisačica.... Ludo zaljubljena... Ma ona i Veky su najljepsi par na svjetu... Sam ne znam kako dodu do rijeci jedno od drugog..hehe.... Al ozbiljno ona prica uzasno puno, a i on cudi me kako se razumiju....ma zezam se... hehe..... Ma to vam je moja mala pjevacica.. nas dvije kad se deremo mislim da cijeli varosi umire.... a njeni........... ma necemo sad o tome... hehe..... Ljepotica moja..... Najljepša guza razreda...hehe.. (nemoj me ubit zbog ovoga).....
Matea:
Miško moj mali..... Moja balerina jedina..... Ljepotica.....Isto zaljubljena... Al nije s njim.... Ma ko mu kriv.... ne zna sta propusta.... Jel tako?...... Joj nas dvije vam se ubijamo pod tjelesnim.... svi oni mostovi, premeti, spage, zvijezde, koluti...... Al je rasplace sitnica ko i mene.....Al nije 13 godina malo I sad je bilo neko sranje....al nemoze nas nista rastavit...... Jel da?
Njima mogu sve reci, ali one znaju da i one mogu meni..... Ma nas tri kad smo na plesnom podiju rasturamo......hehe
Za vas, ljepotice:
Severina - Prijateljice Lyrics
Azurno nebo, cekamo zoru,
pet, sest mladih golubica,
nasmijesena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga slicica, zajedno smo
momke gledale, zajedno po rivi setale,
pravile se da smo vazne, da smo pametne
i snazne, sanjale smo zemlje daleke.
Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su nasi snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti.
Djevojcice zene postale,
neke su se već i udale,
a ja jos cekam azurne zore.
Ja jos zelim preplivati more,
ja jos sanjam zemlje daleke
VVNNS
Hvala vam na svemu. Što ste uvijek tu, što ste me podnosile kad sam bila nepodnošljiva. Što ste mi oprostile svaku moju glupost i lakovjernost. Što ste to što jeste i što me volite ovakvu kakva sam...... Najbolje ste!!!!!!!
bEsT fRiEnDs FoR eVeR!!!!!!!!!!:
Moj miško i ja........
ja i Moj mišmiš...........
Još jedan najveci pozdrav Mom Mišmišu i Mišku!!!!!! (i NJEMU)
I pusa svima ostalima.........
E jebiga........
Napisem ja jedan divan bajan post i ovaj kreten od blog.hr-a ne ucita..... grrrrrrrr
Evo ovako post je o Maji:
Maja i ja se znamo cijeli život. Ona je luda, zabavna, uvijek nasmije covjeka, spremna pomoc, uvijek mozes popricat s njom. Prava gradska cura, sminkerica, ali nitko nije savrsen pa ni ona..... Prije nekih tjedan dana sam se razocarala u nju....... SLUSA NARODNJAKE..............aaaaaaaaaaaaa
Al jbg nista nas ne smije iznenaditi........... hehehehehehehehehe
Ma zezam se, super je ona, hehe...................................................
Eto bilo je kratko, al samo zato sto me zajebalo........
A bas je bio dobar post.............................
kmeeeeeee
Ima novi post i na mom i ivaninom blogu pa svratite::: klikkkk
Eto pozz svima a posebno Maji.............
p.s. evo sad komaj kad ti bude dosadno, hehe
pusssaaaaaaaaa
Za jednu osobu..... ne pitajte za koga....
Baby, baby
When we first met
I never felt something so strong
You were like my lover
And my best friend
All wrapped into one
With a ribbon on it
And all of a sudden
you went and left
I didn't know how to follow
It's like a shock
That spun me around
And now my heart's dead
I feel so empty and hollow
And I'll never give myself to another
The way I gave it to you
Don't even recognize
The ways you hurt me
Do you?
It's gonna take a miracle to bring me back
And you're the one to blame
And now I feel like, oh
You're the reason
Why I'm thinking
I don't wanna smoke on
These cigarettes no more
I guess that's what I get
For wishful thinking
Should've never let you into my door
Next time you wanna go on and leave
I should just let you go on and do it
Cause now I'm using like I bleed
It's like I checked into rehab
Baby you're my disease
It's like I checked into rehab
Baby you're my disease
I gotta check into rehab
'Cause baby you're my disease
I gotta check into rehab
'Cause baby you're my disease
Damn,
Ain't it crazy
When you're loveswept
You'll do anything
For the one you love
'Cause anytime
That you needed me
I'd be there
It's like
You were my favorite drug
The only problem is
That you was using me
In a different way
That I was using you
But now that I know
That it's not meant to be
You gotta go
I gotta wean myself off of you
p.s Majo sljedeci je za tebe obecajem; nisam nikom stigla javit nemojte se ljutit........ pozz svima
Napokon i kod mene jedan veseli post...........
Evo ljudi prvi je maj pa sretan vam praznik rada.................
Kao sto u naslovu pise napokon jedan veseli post......
Prvo da kazem da pisem nacionalne i to pov i zem i eng.........
Drugo drago mi je sto sam s nekim osobama rjesila probleme i situaciju i sto ta osoba nije pravila dramu od toga (kako se to u nasem razredu vec radi) nego smo popricali ko ljudi o tome.
E sad da se bacimo na temu postu:
1.MAJ
Kako ste ga proveli? S kim ste bili? Di ste bili? Sta ste radili?
Ja sam vam bila na perinoj gori, hh, s tonkom, teom, danielom, cosom, ildom, perom, markovicem..... prvo je bilo ovo drustvance bez markovica
i tako dodosmo vam mi u perinu goru u rano jutro (10 am) i odma se ovi bacili na rostiljadu
naravno kako smo vam mi inace spretni uspjelo je iz 101 pokusaja al najvaznije da je uspjelo..... i to vam nije sve cjelo se jutro svima petljo jezik (dokaz nase ''odmornosti'')..... i tako prode jutro nas izgrizose komarci (a mi kakvi smo pametni nismo ponjeli sredstvo protiv komaraca mislim ono niko se nije sjetio da bi u brdu okruzemnom sumom moglo bit komaraca
) i oko pol 12 mi vam papali 
mora se priznat da tea i tonka uopce nisu lose.......
al dobro mislim bilo je tolko mesa da se zbog onih par komadica necemo pokopati.....
i tako vam se mi setali po sumi istrazivali je al mislim ne bi ja bila ja da se na ulazu u sumu nisam razbila (nikad vise na taj prolaz), micali se od komaraca popalili pola drva iz sume sam da nas ne napajdaju sto mogu reci da je misija bila uspjesno izvrsena, e da a za vrijeme dok smo mi palili vatru tea i tonka su se vracale po sredstvo protiv komaraca, sjetila se nasa teica uneke...hh... i vrate se one.. navalil smo na sredstvo protiv komaraca ko muve na govno 
i pjevali smo i zezali se i onda poslali vam mi poruku na studio m i tako cekali cekali cekali, igrali kaladonta i kad smo zavrsili dode danieli u glavu da bi mogli donjeti nesto za popit 
i osle vam nas dvije kod nje po vino i osle na pumpu kupit pivo(al nikom ni rijeci 
)
i vratismo se mi kad ono prode nasa poruka
al dobro
i dode vam nakon nekog vremena markovic i donese covjek gitaru
ovi ponovo upalise rostilj i tako..........
i malo svi eksperimentirali na gitari...........
i ode daniela po jos pive
i kad se vratila jedosmo vam mi
i onda smo se kao isli odmarat i naspem vam ja sebi jednu bevandicu i idem lec na klupicu i prospem sve po sebi (mislim mozga) tako da je bilo ne samo u ustima vec i u nosi i po majici (osjeti se uffffffffffff) i dobro i legnem ja na deku i polije me daniela vodom (jos mi je majica mokra) i jos nesto al necemo o tom
i tako smo vam ja i daniela morali u wc ali ono decki ko decki
sta ces
al obavile nas dvije i to u sumici hh
al prvo vam oni nisu dali iliji da se olaksa covjeki iako je na kraju uspio
a onda ni peri al i on je uspio hh
i vratimo se ja i daniela i onda smo vam mi pjevali......... i onda nam kisa sve unisti i potera nas kmeeeeee
al sve u svemu bilo je super
jos jedan veliki pozz cijelom drustvu iz petrove gore i jedan pjesmica za njih a posebno tonku:
KAD PROCVATU JABUKE
KAD PROCVATU U PROLJEĆE JABUKE
JA SE SJETIM JEDNE DIVNE DJEVOJKE
ZNAŠ LI MAJKO DA JE BILA
LJEPŠA NEGO BAJNA VILA
KAO BIJELI GOLUBI
TAKO SMO SE VOLJELI
JEDNOG DANA ŠETALI SMO LIVADOM
GLEDALI SE ZALJUBLJENIM POGLEDOM
KAD JE ONA ZAPLAKALA
STO MI POLJUBACA DALA
I OD TAD JE NESTALA
ZA DRUGOG SE UDALA
MILI BOŽE ZAŠTO SI ME STVORIO
ŠTO ME NISI U KAMEN PRETVORIO
KAD MI DUŠA KRIJE TUGU
PA NE MOGU VOLJET DRUGU
A SRCE MI BOLUJE
MORAM ŽIVJETI BEZ NJE .
pozz
svima
i veika pusaaaaaaaa
I sto reci kad nema vise rijeci????
Sto uciniti kad je sve obavljeno?
Sto napraviti kad je sve gotovo?
Sto pitati kad su svi odgovori tu?
Koga pitati kad nitko ne slusa?
Koga tijesiti kad su svi sretni?
Kome se obratiti kad svi sve negiraju?
I sto reci kad nema vise rijeci?
Nekad mi se cini da sam usamljena kad je sto ljudi oko mene,
ali sam ispunjena kad je samo jedna osoba tu.
I kazu mi: ''Nemoj se zivcirati..........''
''Nisu one vrijedne tvojih zivaca, a ponajmanje tvojih suza...''
I ljudi na to gledaju kao da je to bezveze....
Misle da mi kida zivce to sto im nije stalo...
Al ono sto mi kida zivce, a nitko ne vidi osim mene
je to sto one meni unistivaju zivot polako,
trenutak po trenutak,
sjecanje po sjecanje,
prijateljstvo po prijateljstvo........
Polako izbljeduje sve ono sto su mi prije bile,
i sad tek,
nakon 4 godine,
tek sad one pokazuju svoje pravo lice.....
I cijelo se vrijeme nadam da ce se nesto dogodit,
da ce se promjeniti
ili barem shvatit sto mi rade.....
I polako se tom drustvu pridruzuje sve vise osoba,
sve ih je vise i sve su gore...........
I ljudi koji su mi trebali biti najbolji prijatelji zabijaju mi nozeve u leda,
polako,
jedan po jedan.........
I misle da ne znam
sto mi sve pricaju iza leda,
sto zapravo misle o meni,
sto to skrivaju u svojim osmjesima kad su sa mnom,
sto to njihovi osmjesi misle u tim trenutcima,
sto ti osmjesi oznacavaju......
Oznacavaju njihovu dvolicnost,
njihovu trulu,
pokvarenu,
a sto je najvaznije njihovu PRAVU stranu..........
Stranu onoga sto one zapravo jesu,
iskvarene, trule, ljubomorne i zlobne osobe......
I sto onda reci kad nema vise rijeci??
Moji su snovi nečija stvarnost
Još malo pa gotovo,
a vi ste tek počele.
Još samo par mjeseci,
a vi ćete se potruditi
učiniti ih što gorim.
Moj život bio je bajka,
a sada je ta bajka
san koji sanjam.
Moj život pogoršale ste
kolko ste mogle,
a čak vam ni žao nije.
I znam, nastavit ćete ko prije,
i pokušavat ga uništiti prije
nego se rastanemo zauvijek.
Nekad se pitam
kolko ću još izdržati,
šutjeti, ne reći ništa,
hoću li uspjeti
suzdržati povrjeđenost,
ili ću puknuti
na vaš sljedeći potez.
Jer što dalje ide vaša opsesija
da budete bolje od mene i da me povrjedite još više,
to su potezi i geste gore,
više bole, a ja sve više šutim.
Sve mi se čini
da je bolje šutjeti,
ali iznutra umirem i imam potrebu vrištati.
Vrištati za slobodom,
slobodom govora,
slobodom izražavanja,
slobodom postojanja.
Jer me vaši potezi
ubijaju iznutra,
ubijaju moju osobnost,
moju dušu,
moju dobru volju,
volju za životom.
I onda se pitate,
zašto se mjenjam,
ne mjenjam se ja,
mjenjate me vi,
vaši potezi,
vaša ljubomora,
mijenjate i ubijate
iznutra.
Pravite od mene
nešto što nisam,
pravite od mene
depresivnu, tužnu osobu,
ubijate nadu i volju
u meni,
nadu za bolje,
i volju za život.
